Kornjačevina s bijelim perzijska Picture

English Croatian

[Prevela na hrvatski Koraljka Polaček, Mica-Maca magazin, Art & Animals]

Picture

"Peggy Primrose." Vlasnice gđice Terrill.
(Foto: W. Baker, Birmingham.)

Ove mačke, bilo dugodlake ili kratkodlake, oduvijek su me fascinirale. Jedna od mojih prvih perzijskih ljubimica bila je kornjačevina s bijelim, s predivnim krznom, izvanrednim ovratnikom i širokim, bogatim repom. Bila je toliko dostojanstvena i uzvišena da smo je zvali 'The Lady Mayoress'(Gospođa Gradonačelnica). Tih su dana mačke bile nevažne, a izložbe nisu ni postojale. Moja je lijepa ljubimica lutala po volji i sama stvarala bračne planove: mačići su stoga najčešće završavali u kanti s vodom. S mojim sadašnjim znanjem o mačjoj vrsti, shvaćam da je 'The Lady Mayoress' bila veličanstven primjer kakva bi trebala biti kornjačevina s bijelim.

Ona nije bila bijela s kornjačevinom, kako bi se mnoge današnje na izložbama mogle nazvati. U ovim slučajevima bijela boja dominira, a ustvari bi sve četiri boje trebale biti otprilike jednako raspoređene.

Mrlje crne, crvene i žute boje trebale bi prekrivati leđa, glavu i rep, ostavljajući prsa i šape te dio stražnjega dijela bijele boje. Mrlje tri boje bi trebale biti na svakoj strani lica, s trakom bijele boje iznad nosa.

Kao i kod kornjačevine, u ovoj su pasmini također bolje svjetlije boje, umjesto da crna dominira. Vjerujem da je staromodno ime ove pasmine bilo chintz mačke. Mislim da bi se mogle zvati i šarene ili patchwork mačke! Postoji mnogo načina na koji su boje raspoređene na svakoj strani glave što može odrediti izražaj mačke, ako su mrlje loše smještene i neujednačeno raspoređene efekt može biti nezadovoljavajući, ponekad čak davati groteskni izgled.

Harrison Weir, pišući o ovoj pasmini, kaže: 'Kod dobre kornjačevine s bijelim mora biti više bijeloga na prsima, trbuhu i stražnjim nogama, nego je dopušteno kod crno-bijele mačke. To smatram neophodnim za umjetničku ljepotu, kad je boja položena u mrljama, a treba biti ujednačena, čista, i jasno određenih obrisa; veća površina bijeloga dodaje sjaj crvenoj, žutoj i crnoj boji. Lice je jedan od dijelova koji treba imati određenu ujednačenost boje, prvenstveno ravnotežu boja; s nešto manje crnoga, sa žutom i crvenom bojom postrance na glavi, tako i na tijelu i repu. Nos treba biti bijeli, oči narančaste, a čitava obojenost bogata i raznolika, bez i najmanje tabby uzoraka, bilo sivih ili smeđih, koji uvelike štete ljepoti mačke.'

Picture

Kornjačevina s bijelim "Mary II." Vlasnice gđice Yeoman.
(Foto: D. Pym, Streatham.)

Ovo je još jedna od dugodlakih pasmina koja takoreći nema povijest među uzgajivačima, i sumnjam da će se kornjačevina s bijelim ikad uzimati za ozbiljno. Uvijek će postojati teškoća nabavljanja dobrog mužjaka za ženske mačke, jer su mužjaci ovoga varijeteta rijetki skoro kao kod kornjačevine. Čini se da će kornjačevini i kornjačevini s bijelim najbolje odgovarati narančasti i fawn mužjaci. Ne sjećam se da sam ikad vidjela ili čula za dugodlakog kornjačevina s bijelim muškog mačka; a što se tiče zamjetnih ženki, one nikad nisu bile brojne, izlagao se malen broj zaista dobrih primjeraka.

Najsavršenija je bila 'Cora' Lady Marcus Beresford, uvedena mačka koja je bila vrlo krupna i prekrasnog oblika. Imala je prelijepe boje i oznake, a njezino okruglo lice s kratkim nosićem pridonosilo je velikom šarmu ovog jedinstvenog primjerka. Bio je težak gubitak za njezinu vlasnicu i uzgoj općenito, kad je jadna 'Cora' iznenada oslabila i podlegla zaista rijetkoj boljci među mačkama. Gđa Davies je posjedovala lijepu kornjačevinu s bijelim imena 'Chumly', također je 'Susan' gđe Bampfylde bila dobar tip. Mnoge od mačaka koje su se izlagale imale su ili previše ili premalo bijele boje, i često se ozbiljno sumnja na tabby među crnom i narančastom bojom.

Dolazeći na današnje mačke, mogu spomenuti 'Beauty of Birmingham' i 'Peggy Primrose' gospodina Furzea, koji je obje mačke prodao nakon izlaganja. Nema sumnje da su bile zahvalne za izložbu, gdje su tamnije mačje ljepotice u značajno nepovoljnijem položaju.

Picture

U kući.
(Slika Madame Ronner)

Imala sam teškoće u pribavljanju bilo kakvih dobrih fotografija koje bi ilustrirale ove mačke, jer, kao i kod kornjačevine, obojanost ne može biti uspješno prikazana bilo kakvim gradacijama tona, pri čemu bi se i narančasta i crna boja pokazale tamnima na bijeloj podlozi, čime se gubi specifičnost pasmine. Različito je na slikama, gdje se općenito može primijetiti da umjetnici radije prikazuju višebojne nego jednobojne mačke. Na lijepim slikama Madame Ronner, od kojih neke ukrašavaju ove stranice, primjetno je da su skoro svi fascinantni pahuljasti mačići s mrljama raznih boja.

Kao što sam napomenula, jedan od razloga što se ove mačke ne uzima za ozbiljno u krugu uzgajivača jest teškoća pri izboru pogodnih mužjaka koji bi pridonijeli održavanju pasmine. Ustvari, to nikad nije izvjesno. Kornjačevinu s bijelim može se križati sa crnim ili narančastim mačkama, i može se samo nagađati kakvi će biti mačići. Krem mačke ponekad nastaju iz parenja s plavima, ali uvijek postoji opasnost od bijelih mrlja i bijelih prstiju. Jednom sam parila lijepu kornjačevinu s bijelim s mojim srebrnim 'Cambysesom', a rezultat je bila dobra blijedosrebrna mačka, i krem mačka skoro bez oznaka.

Uzimajući sve u obzir, ne mogu predvidjeti budućnost uzgoja ove pasmine; ustvari, mislim da postoji velika vjerojatnost da nam ove doista lijepe mace nestanu. Na izložbi u Westminsteru 1903.godine bila je tek jedna prijavljena mačka u klasi kornjačevine s bijelim! To je bila 'Mary II.' gđice Yeoman, čiji je portret prikazan na prethodnoj stranici.