Sijamske mačke Picture

English Croatian

[Prevela na hrvatski Koraljka Polaček, Mica-Maca magazin, Art & Animals]

Picture

Leglo "Tachinovih" mačića
vlasnice Lady Marcus Beresford.
(Foto: J. Fall, Baker Street.)


Na našim izložbama mačaka često bih primjetila manje upućene ljude koji traže da ih se usmjeri prema klasi sijamki, našto bi uslijedilo mnogo različitih uzvika iznenađenja i divljenja pri pogledu na niz sijamskih mačaka u njihovim kavezima. Nije čak ni neophodno uputiti posjetitelje u razred sijamskih, jer one redovito odaju svoje boravište jedinstvenim tonom svojeg glasa, prepoznatljivim i na velikoj udaljenosti.

Svakako postoji velika fascinacija ovom neobičnom pasminom mačke, koja svake godine postaje sve popularnija i pomodnija. No uzgajivači također uče na iskustvu, gdje su ulozi često visoki, pa se ne usude prikazivati svoje vrijedne primjerke. Čini se da su sijamske osjetljivije od najnježnijih dugodlakih mačaka, nemaju otpornosti boriti se protiv razornog djelovanja bolesti. Sposobnosti za oporavak su im skoro nikakave i vrlo rijetko prežive nekoliko bolesti zaredom. Osobno nisam imala sijamku ali sam ih u više navrata promatrala- kako one bolesne tako i zdrave. Vidjela sam odrasle primjerke koji bi se ugasili poput svijeće od akutne upale pluća, skoro prije nego bi se primjetilo da su bolesne. Ova stvorenja imaju skoro ljudski pogled svojih lijepih plavih očiju, a kad im pričate čini se kao da odgovaraju svojim kreštavim glasom. Mogu dobro shvatiti da su ove mačke dobre družice i da se uzgajivačima te jedinstvene pasmine, sve druge moraju činiti manje zanimljive i nedovoljno inteligentne.

Povremeno su se u časopisima o mačkama pojavljivale rasprave o sijamkama općenito, kao i o specifičnosti njihovog repa- sa ili bez čvora. Sigurno je da mačke koje poznajemo kao 'kraljevske sijamke' nisu jedine u Sijamu, tamošnje uobičajene mačke su tabby i crne. Stoga su me mnogi ljubitelji i uzgajivači sijamskih mačaka ljubazno opskrbili zanimljivim činjenicama o ovom varijetetu, pa bez da idem u detalje, reći ću da je Klub sijamskih (SCC) osnovan 1902. godine zahvaljujući nekolicini entuzijasta očaranih ovom pasminom, a članovi su ponuđenim nagradama i osiguravanjem razreda mnogo pridonijeli boljoj klasifikaciji na izložbama.

Picture

Vrt uzgajivačnice u Bishopsgateu.
(Foto: Cassell & Company, Limited.)

Slijedi lista dužnosnika specijaliziranog kluba, sa standardom kraljevske sijamske mačke: -

Predsjednik kluba. - Gđa Vary Campbell.
Potpredsjednici. - Lady Decies, gđa Vyvyan, gđica Sutherland, gđa McLaren Morrison, gđa Chapman, i gospođica H. Cochran.
Odbor. - Gđa Parker-Brough, gđa Carew Cox, gđica Derby Hyde, gđa C. B. Robinson, gđa A. Spencer, gđica Forestier Walker, gospodin Gambier Bolton, i gospodin C. W. Cooke.
Časni rizničar. - gđa Parker-Brough, Springfield, Kettering.
Časni tajnik. - gđica Forestier Walker.
Časni nadzornik. - Conrad W. Cooke.

STANDARD ZA "KRALJEVSKU" SIJAMSKU MAČKU.

Boja tijela. - Čim svjetlija i ujednačena, krem je najpoželjnija, ali fawn je isto prihvatljiva, bez pruga, linija, pjega ili bilo kakvih drugih oznaka na tijelu.
Obilježja (Points). tj. maska, uši, noge, šape i rep - tamni i jasno definirani s tonom poznatim kao "seal" smeđa.
Maska. - Kompletna, tj. Linijski povezana s ušima, nije razdvojena blijedim obručem (kao kod mačića) niti je mutna ili nejasna, želi se postići sačuvano "kunoliko lice", izražaj kojemu uvelike pomaže dobra maska
Oči. - Jasne i isključivo plave.
Dlaka. - Sjajno i priljubljeno uz tijelo.
Oblik. - Tijelo izduženo, noge proporcionalno vitke.
Glava. - Izdužena i s oznakama.
Opći izgled. - S gore navedenim obilježjima, ponešto neobična mačka dojmljivog izgleda, srednje veličine; ako je mačka teža, ne smije biti prekrupna jer bi to štetilo poželjnoj "profinjenoj" pojavi. U tipu, u svakoj pojedinosti, suprotna je idealnoj kratkodlakoj domaćoj mački, i s ispravnim kontrastima boja, to je vrlo lijepa životinja, često prepoznatljiva po čvoru repa.

Napomena. - Premda priznaje postojanje plavih, crnih, bijelih, tabby, i mačaka drugih boja u Sijamu, kao što je uobičajeno u cijelom svijetu, ovaj klub prepoznaje kao sijamske samo one mačke čija obilježja odgovaraju gornjem standardu, i zapravo želi potaknuti uzgoj upravo ovih mačaka koje su britanski ljubitelji prve upoznali kao "kraljevske" sijamske.

Standard "čokoladne" sijamske mačke isti je kao gore, s izuzetkom boje tijela.

BODOVI.

Boja tijela..................... 20
Oblik............................ 10
Dlaka........................... 10
Glava........................... 10
Oči............................... 20
Maska.......................... 15
Izraženost obilježja........ 15
---------------------------------
Ukupno........................ 100

Picture

Gospođa Robert Locke, s mačkama "Calif", "Siam" i "Bangkok."
(Foto: S. S. Finley, Chicago.)

Mačke koje ne postignu 75 od gore navedenih bodova, neće biti prikladne za osvajanje klupskih nagrada i medalja.

Nedugo nakon osnivanja Kluba sijamskih, u časopisu Fur and Feather Feather' pojavilo se sljedeće pismo:

OBILJEŽJA SIJAMSKIH MAČAKA.

Odbor Kluba sijamskih želio bi obratiti pozornost na nesretnu različitost mišljenja o sijamskim mačkama, prisutnu u povremenim člancima onih novina koje spominju novosti iz mačjeg svijeta. Važan cilj Kluba je poticanje specifičnog uzgoja kraljevske sijamske, također i čokoladne sijamske mačke - obje lijepe na svoj način, i prepoznate kao osobite pasmine. Klub sijamskih je mlad i nije nepogrešiv; no kako u njemu djeluju glavni uzgajivači i izlagači, odbor želi zabilježiti njihovo mišljenje o nekim pitanjima koja se pojavljuju u štampi kako bi se izbjegla šutnja koja bi se mogla tumačiti kao odobravanje. Obzirom na boje, oni se ne slažu da kraljevska sijamka može biti suviše svijetle boje tijela, niti mogu podržati onu "volimo tijelo bogate krem boje, čokoladno sedlo leđa i sjajne crne oznake". Druge novine savjetuju parenje kraljevske sijamke sa čokoladnim varijetetom. Istina je da su mali mačići vrlo lijepi, ali nakon šest mjeseci dlaka im postane tamna i nejasna. Najljepše na kraljevskim sijamkama upravo je kontrast između oštro definiranih oznaka duboke smeđe boje, i tijela čim svjetlije krem boje. Treće novine daju obavijesti o izlagaču poznatome po uzgoju nagrađivanih sijamki putem križanja bijelog mačora plavih očiju sa sijamskom mačkom. Također spominju drugi slučaj gdje su iz ovakvog križanja nastali dobri sijamski mačići te da su "mnogi ljudi, s više ili manje uspjeha, slijedili istu taktiku." Gornji eksperiment bio je mnogo puta isproban, namjerno ili slučajno, ali nije nam poznato da bi rezultirao mačkama imalo nalik sijamskima, mačići uvijek više naginju engleskom roditelju. Sve sijamske mačke rađaju se bijele, stoga je ovakva zabuna prirodna u slučajevima kad mačići od bijelog roditelja umru prerano. Svakako bi bilo vrlo nepošteno prodavati ovakve mačiće, jer će njihovi potomci naslijediti i dalje prenijeti osobine engleskog pretka, i ne nužno samo bijelu boju. Bijela boja je, ili može biti, samo albino varijetet. (Potpisani) A. Forestier Walker, Jean A. Spencer, May Robinson, L. Parker-Brough, S. E. Backhouse, Constance Carew Cox.

Picture

"Si."
Vlasništvo pl. W. Margetson.
(Foto: H. J. Comley, Stroud.)

Gospođica Forestier Walker i gospođa Vyvyan među prvima su uvezle sijamske mačke u Englesku, i uvijek su imale direktne potomke prvog i čuvenog "Tiam-o-Shiana", uzgojile su i izlagale mnoge mačke iz ove slavne loze. Gospođica Forestier Walker je često sutkinja za sijamske mačke i vrlo je aktivno sudjelovala u osnivanju specijaliziranog kluba ove pasmine. Ljubazno me opskrbila sljedećim bilješkama, kao i fotografijama mačaka gospođe Vyvyan: -

"Sijamske mačke pristigle su u Englesku prije oko 25 godina, no tek nekoliko godina kasnije počele su se češće pojavljivati. Među najranijima su bile mačke Sir Roberta Herberta, Lady Dorothy Nevill, vlč. S. Baring-Gould, gđe Cunliffe Lee, gđe Vyvyan, kao i moje vlastite. Otad su postale mnogo češće.

"Danas postoje dva različita varijeteta. (1) 'kraljevska sijamska mačka', krem boje tijela, s jasno definiranim oznakama seal boje na glavi, ušima, nogama, šapama, i repu; oči su isključivo plave. Mačke uglavnom postaju tamnije nakon navršene dvije godine starosti, ali u vrlo kvalitetnom uzgoju duže zadržavaju svijetlu boju dlake. U svakom slučaju boja tijela mora biti ujednačena, bez mrlja ili pruga. Veće i svjetlije mačke imaju kineskoplavu ili ultramarin boju očiju; vitkije, tamnije mačke imaju tamniji ton očiju. (2) Čokoladne mačke su tamnosmeđe boje i oznake su im jedva izražene, isto imaju plave oči.


Picture

"Tiam-o-Shian IV."
Vlasništvo gđe Vyvyan.
(Foto: Speight, Kettering.)

"Svi sijamski mačići su nakon rođenja bijeli, ali nakon nekoliko dana pomalo se javljaju oznake na repu, ušima i šapama, i do četiri mjeseca su tamne i potpune, s izuzetkom oznaka koje spajaju lice i glavu; one su rijetko savršene prije dobi od osam mjeseci.

"Repovi su im ponekad ravni, što nije pogreška; ali čvor ili iskrivljenost repa je specifičnost ove pasmine i stoga poželjno. Iako se u Engleskoj tvrdi da se radi o defektu, u Sijamu se to visoko cijeni, i mačke iz kraljevske palače koje je kralj poklonio kao vrijedan dar važnim ljudima, također su imale ovu osobinu. Na Istoku mačke čvornatih repova postižu višu cijenu.

"Sijamke su posebno privržene i nema sumnje da su visoko cijenjene, pasmina je u kraljevskim palačama držana izuzetno čista.

"Postoji legenda koja govori da mačke svijetle boje i plavih očiju predstavljaju srebro; tamne mačke žutih očiju zlato, stoga onaj tko posjeduje obje mačke ima osigurano izobilje. Ovo navodi da su oči čokoladne mačke bile izvorno žute te da je sadašnji varijetet nastao križanjem s kraljevskom mačkom.

"Gospodin Young iz Harrogatea, imao je je čokoladnu mačku s plavim očima prije nekoliko godina.

"Prema drugom vjerovanju ove mačke prihvaćaju duše svojih umrlih vlasnika, i poznato je da je kralj Sijama imao jednu na svojem brodu, kad je posjetio Europu prije nekoliko godina.

"Velika je greška miješati varijetete, jer to rezultira odraslim mačkama sa zamućenim oznakama i neujednačenom bojom dlake.

Picture

"It."
Vlasništvo Lady Marcus Beresford.
(Foto: Russell & Sons, Windsor.)

"Mužjaci su izuzetno snažni, ubijaju nepoznate mačke i bore se protiv pasa. Odani su svojim družicama i djeci, isto kao svojim vlasnicima. Krajnje su inteligentni. S psima u kućanstvu odlično se slažu.

"Legla variraju u broju, uobičajeno je četiri do pet mačića. Mačiće je teško othraniti, pate od glista i problema sa zubićima, ali nakon sedam-osam mjeseci su mnogo otporniji. Neki smatraju meso najboljom prehranom, ali zadovoljnija sam uzgojem na lakšoj hrani, kao što su Ridge hrana, mlijeko, sok od pečenja i riba, sve dok ne dobiju zube i meso postane neophodno.

"Par mačaka iz palače poklonjen je gospođi Vyvyan i meni godine 1884/85. i bile smo vrlo pažljive pri uzgoju, pareći ih kad je god bilo moguće s tako dobrim mačkama kao što su proslavljeni 'Meo' gđe. Lee, 'Siam' gđice Moore, 'Mechi' gosp. Harringtona itd. A kao rezultat smo dobile čuvene 'Tiam-o-Shiana' II., III., i IV., 'Polyphemu,' 'Susu,' 'Kitya Karu,' 'Goblina,' 'Champion Eve,' 'Mafekinga,' 'Vishuddhu,' 'Ah Choo,' 'Suzanne,' i mnoge druge."

Među ljubiteljima i uvoznicima sijamskih mačaka u prošlosti, mogu spomenuti gđu McLaren Morrison, Lady O'Malley, Lady Decies, gđu Brodie, gosp. Templea, gosp. Gambier Boltona, gđicu Moore, gđu Elliott Hill, gđu Cunliffe Lee (vlasnicu slavnoga "Mea"), i gđu Carew Cox koja dalje u ovom članku izvještava o njezinom mačku "King Kesho" i o pasmini uz koju se još veže njezino ime. Gospođa Herring je povremeno izlagala dobre primjerke. Mačka "Wally Pug" gđe Chapman prelazila je irski kanal kako bi posjetila engleske izložbe mačaka. Gospoda Young i Inman, obojica iz Harrogatea, bili su poklonici ove pasmine i imali lijepe mačke. Gospođa Nield je imala šarmantnu, malu mačku "Minthamee"; gđica Sutherland iz južne Francuske uzgojila je mnoge dobre sijamke od uvezenog mačka "Prince of Siam". Neke od njenih mačaka uvezene su u Englesku gdje su pobjeđivale na izložbama. Gđa Patton Bethune je velika obožavateljica i često je izlagala sijamke. Gđa Parker Brough, nova vlasnica "Tiam-o-Shiana IV." gđe Vyvyan, dobro je poznata uzgajivačica sijamki, isto kao i gđa Spencer iz Eye Vicaragea, koja izvozi priličan broj mačaka; jedna mačka iz njezinog uzgoja je upravo predivna, sada u vlasništvu gđe Vary Campbell. Gđa Vary Campbell je predsjednica Kluba sijamskih i velikodušno pomaže pasminu. Gosp. i gđa W. R. Hawkins su uvijek imali lijepe primjerke; također gđa Hankey i gospođice H. Cochran, M. Derby Hyde i Armitage, imale su odlične sijamke. Mačka "Champion Eve" gđe Backhouse bila je slavna pobjednica, dok je "Ah Choo" gđe Robinson izabrana za model na medaljama Kluba. No gđa Robinson je najpoznatija, posebice među uzgajivačima sijamskih, kao vlasnica proslavljenog mačka "Champion Wankee". "Wankee" je bio prvi sijamski mačak koji je osvojio naslov šampiona. Uzgojen je u Hong-Kongu, njegova majka "Nims" je kao mlada bila ukradena iz palače. "Wankee" je stigao u Englesku u dobi od šest mjeseci; rođen je u rujnu 1895. godine. Odnio je preko trideset nagrada a nije bio izlagan sve do lipnja 1898. godine, te je izgubio vrijeme u kojem većina sijamki postiže nagrade, točnije između šest mjeseci i dvije godine, kad im je dlaka blijede boje. On je otac mnogih nagrađivanih mačića, prevelikog broja da bi ih ovdje nabrajala.

Picture

Sijamska mačka gospodina Ratcliffa.
(Foto: Hartley, Burnley.)

Gospođa Robinson, članica odbora National Cat Cluba, često je bila sutkinja za sijamske mačke te je ljubazno pripremila idući izvještaj: -

"Jedna od najljepših kratkodlakih mačaka, nesumnjivo je kraljevska sijamska mačka, koja postaje sve popularnija; no nije vjerojatno da će postati česta kod nas, obzirom na svoju osjetljivost. Najbolji opis pasmine dat je u standardu Kluba sijamskih. Čokoladna sijamka ocjenjuje se isto kao kraljevska, s izuzetkom boje tijela koja treba biti tamna, bogata smeđa, te su i oznake manje uočljive. Sve sijamke s godinama postaju tamnije, kad potamne često ih se naziva čokoladne. Poznajem samo jednu pravu čokoladnu, 'Zetland Wanzies' gospodina C. Cooka, pa ih smatram više iznimkom nego zasebnim varijetetom.

"Među Kraljevskim mačkama čini se da u Engleskoj postoje dva tipa - jedan je manjeg tijela s dužom glavom, sa sjajnom, polegnutom dlakom i duboko plavih očiju, i ima tendenciju tamnjenja dlake s godinama. Ovaj tip se učestalo javlja kod uvezenih mačaka ili potomaka uvezenih roditelja. Drugi tip je veća mačka s okruglijom glavom i mnogo gušćom, dužom i manje polegnutom dlakom, i s očima bljeđe plave boje (ove mačke ne tamne toliko brzo kao prve, i obično potječu iz generacija uzgojenih u Engleskoj).

"Mačići se rađaju potpuno bijeli, za otprilike tjedan dana javlja se blijeda iscrtanost oko ušiju, i postupno dolaze sve oznake. Sa četiri ili pet mjeseci mačići su lijepi, općenito zadržavaju bijelu boju, koja je u dobrom kontrastu prema skoro crnim ušima, tamnosmeđim oznakama i plavim očima. Najsporije se razvija boja kod budućih najsvjetlijih mačaka.

"Rečeno je da se ovoj pasmini posvećuje velika pažnja u palači u Bangkoku- otuda naziv 'kraljevska'- i da nije česta u Sijamu. Jedan misionar koji proveo petnaest godina tamo, vidio je samo tri primjerka. U bankoškom zoološkom vrtu postojao je par sijamskih mačaka, no radilo se o vrlo slabim primjercima.

"Kralj je povremeno poklanjao ove mačke kao izuzetno vrijedan dar, na taj je način nekoliko parova stiglo u Englesku; također nema sumnje da bi ponekad mačići bili ukradeni iz palače.

"Prema jednoj legendi ovim se mačkama posvećivala osobita pažnja u palači sijamskoga kralja, jer se vjerovalo da prihvaćaju kraljevu dušu nakon njegove smrti. Sijamci su budisti te su vjerovali u seljenje duša, premda mislim da se to ne prihvaća uz porast zapadnjačkih ideja i skepticizma.

"One su vrlo inteligentne, ponašaju se skoro kao pas, i jako su privržene, iako ne svima. Mužjaci su moćni borci i pritom koriste svoje jezive glasove; ali također su prikladni kao kućni ljubimci jer su, čini se, najsretniji uz svoje ljudske prijatelje.

"Prvi primjerci donijeti su u Englesku prije 25 - 30 godina, gosp. Harrison Weir kaže da je među ranim vlasnicima bila Lady Dorothy Nevill, čije je mačke 'uveo i poklonio Sir R. Herbert iz Kolonijalnog ureda. Pokojni Vojvoda od Wellingtona uvezao je pasminu, isto kao gosp. Scott iz Rotherfielda.'"

Picture

"Ursula" vl. Lady Marcus Beresford
(Foto: E. Landor, Ealing.)

Gospođica Armitage, iz Chaseleyfielda, Pendleton, poslala mi je dražesne fotografije njezinih ljubimica. Napisala je: -

"Trenutačno imam tek nekoliko mačaka. Izgubila sam toliko prekrasnih sijamki prošle godine, i mislim da sam uvelike pogriješila što sam od njihovih koža dala napraviti prostirke! 'Cora', majka mojih sijamskih mačaka i mačića, još uvijek je ljepotica i stvarno mislim da s godinama postaje sve bolja; premda njezine oči ne smatram savršenima, ipak su njezini mačići uvijek imali oči sa željenim tonom plave boje. Sada imam lijepu 9-mjesečnu mačku, kćer 'Core' i 'Championa Wankeeja'. Nekoliko sati nakon rođenja, dala sam je našoj staroj engleskoj tabby mački koja živi u stakleniku. Mačkica dosad nijednom nije bila bolesna. Živi divljim životom, lovi ptice i miševe, i gricka vrhove paprati - čime vrtlaru zadaje mnogo glavobolje. Nadam se da ću je uspjeti poslati na sljedeću izložbu National Cat Cluba, ako je uspijem uhvatiti toga dana, obično se uzvere na drvo kad je trebam!

"Otkrila sam da jedini put uspjeha u uzgoju i podizanju sijamskih mačića jest ostaviti ih samo nekoliko. čvrsto vjerujem u smještanje mačića u vanjske barake. Bolesti se u ovoj pasmini šire munjevitom brzinom, i srce se cijepa kad najednom izgubite čitavo leglo. Čudno je koliko su ženke mnogo snažnije od mužjaka. Dosad nisam izgubila žensku mačkicu; ali jesam, nažalost, mnoge obećavajuće muške mačiće."

Sjećam se prekrasnog mužjaka gđice Armitage kojega je izložila na jednoj od izložbi u Manchesteru. 'Sam Sly' je bio skoro savršen, i nakon što je uzeo sve nagrade, medalje i šampionsku titulu, ovaj lijepi momak se vratio kući i uginuo! Gospođa Spencer, iz Eye Vicaragea, koju sam spomenula kao ljubiteljicu sijamskih, uzgojila je tolika legla mačića, da sam joj pisala s molbom da podijeli s nama neka od svojih iskustava. Odgovorila je: -

"Moj 'Royal Siam' potječe iz kraljevske palače i smatram ga izvanrednim primjerkom. Nisam ga sparivala sve dok nije napunio preko tri godine starosti, što je možda jedan od razloga da su svi njegovi potomci tako čudesno snažni i zdravi. Nije bio bolestan otkad ga imam. Nisam ga tretirala kao druge mužjake, tek povremeno bi ga posjećivale mačke mojih prijatelja. Nisam ga nikad izlagala, on je suviše dragocjeni ljubimac za bilo kakve rizike. Moja 'Princess Maimowne' također je dobra, snažna mačka, ujedno je kćer mačora 'King Keshoa' gđe Carew Cox; od ovoga para uzgojeno je mnogo nagrađivanih mačaka. Moje se uzgajivačnice zagrijavaju tijekom zimskih dana, za hladnih noći dajem mačkama termofor u kućice, jer su im vrlo opasne vlaga i hladnoća engleskih zimskih noći. Prozori mojih uzgajivačnica okrenuti su prema jugu, što je važno u uzgoju sijamskih mačaka. Dopuštam im mnogo ribe u prehrani; dvaput dnevno dajem im ribu pomiješanu s vlažnim kruhom, plus treći obrok drukčijeg sastava. Mlijeko im uvijek prokuhavam. Ponekad im dajem malo ribljega ulja u hrani, što ima vrlo dobar učinak. Ako se mačići jače prehlade ili imaju kakvu manju bolest, počastim ih s malo sitno nasjeckane sirove govedine. Uzgajam sijamske mačke preko pet godina i dosad sam izgubila samo jednog mačića iz vlastitog uzgoja. Taj uspjeh pripisujem tomu što nikad ne ignoriram niti najsitniji znak bolesti, i neophodno je mjereriti temperaturu i kod najmanjih simptoma. Moje mačiće često šaljem kupcima, i imam vrlo određen način pakiranja mačića za putovanje. Košara treba biti izvana omotana čvrstim smeđim papirom, samo na poklopcu ostavljen otvor za ventilaciju. Košaru iznutra obložim novim flanelom a na dno stavim jastuk. Ako je hladno vrijeme, u jastuk stavim bocu s toplom vodom. Ako mačke prolaze kroz London, s okružnom kurirskom tvrtkom dogovorim da prihvate mačku i otpreme je do odredišta ili na sljedeću stanicu. Tako se opasna kašnjenja vlaka mogu izbjeći za vrlo nisku cijenu."

Kao što je svima poznato, Lady Marcus Beresford oduvijek je bila posebno sklona sijamskim mačkama, Bishopsgate uzgajivačnicu su nastanjivali mnogi veličanstveni primjerci. Trenutačno ovu pasminu predstavljaju "King if Siam" i "Kholua", kao i neobična, mala mačka "It". U prošlosti su se "Tachinu" i "Cambodiji" divili svi obožavatelji, i sumnjam da se savršeniji par ikad iskrcao na našu obalu. Ove je mačke pokojni Lord William Beresford poklonio Lady Marcus Beresford prije dvanaest godina, donio ih je ravno iz bankoške palače. Lady Marcus piše: -

"Nikad nisam imala bilo kakve probleme ili brige s njima -drage, nježne, ljubazne male osobe, toliko pametne i atraktivne. Nikad nisam vidjela mačke kojima bih se toliko divila. Imali su mnoga dobra, zdrava legla, mačići su sada raštrkani među raznim prijateljima. Imala sam svuda ogroman uspjeh s ovim mačkama -i nije bilo nikakvih bolesti, sve do dana kad ih je jedan zlobnik oboje otrovao, i 'Tachina' i 'Cambodiju' i neke od njihovih 6-mjesečnih mačića. Premjestila sam ih s drugim mačkama u Englesku; moje je mišljenje da su uvezene mačke u pravilu mnogo snažnije. Kupila sam par sijamskih mačaka od gđe Vary Campbell, porijeklom iz bankoškog hrama, nažalost nisu poživjele. Razlikovale su se od kraljevskih sijamki, bile su tamnijeg tijela i jače označenih glave i lica, oči su im bile veće i okruglije.

"Smatram sijamke mnogo pametnijima od drugih pasmina, uz malo strpljenja može ih se naučiti ponekom mudrom triku. Namjeravam im se u budućnosti posvetiti u većoj mjeri."

Neke od sijamki Lady Marcus Beresford postale su vlasništvo gđe Hawkins, te su mačke povremeno prisutne na izložbama i uvijek se ističu. Gđa Hawkins posjeduje "Tachinovu" kćer i nada se održati ovaj jedinstveni rod. Gđa Hawkins ima izvrsno uređene i vrlo kvalitetno izgrađene uzgajivačnice u Brightonu, jednu prikazujem na fotografiji. Uzgajivačnice su posebno uređene za sijamske i srebrne mačke (perzijske), dva najomiljenija varijeteta u Shalimaru. Dugogodišnje iskustvo sa sijamkama dopušta gđi Hawkins pisanje s velikim autoritetom, stoga prenosim njezine bilješke u korist mojih čitatelja: -

Picture

"Cora" gospođice Armitage
(Foto: Salmon & Batchan, New Bond Street, W.)

"Prvo čemu trebate obratiti pažnju u vezi s ovim životinjama jest da su netom uvezeni primjerci prirodno osjetljivi, i mora ih se očvrsnuti, da tako kažem, kao što je slučaj i kod osjetljivih stranih ptica; dakle, ne možete ih odmah tretirati kao obične kućne mačke. Ako ste imali sreću i uzeli tek uvezene mačke, čak i ako ste morali mnogo platiti, one će se pokazati dobrom investicijom; možda ćete moći dobiti mačku i od nekog od naših brojnih uzgajivača, iako su trenutačno vrlo rijetke i teško ih je nabaviti. Savjetujem da treba uzeti najbolji mogući par mačaka i dati im da imaju leglo u kući tijekom proljeća, njihov prostor svakako mora biti grijan. Majku i mačiće treba ostaviti na miru; kad ste im prethodno osigurali toplo okruženje i ležaj, koliko je moguće treba ostaviti prirodi da radi svoje, i tek povremeno ići provjeriti da li je sve u redu, dati majci toplo mlijeko itd., i nježno je navikavati na vašu prisutnost.

"Sijamske mačke su posebno drage i umiljate, i ako ste nježni prema njima, one će vas ubrzo zavoljeti. Šteta je što se ljudi ne ugledaju na njihovu narav - onda bi svijet bio pošteđen svađi i prepiranja koje imamo među našim uzgajivačima. Ali udaljila sam se od teme! Kako mačići rastu, treba im pripremiti i toplo mjesto izvan kuće; ali ne smije ih se odnijeti prerano, a ako pokažu i najmanji sumnjivi znak prehlade, trebaju biti vraćeni u kuću gdje će se potpuno oporaviti prije nego budu smješteni zajedno s drugima u vrtu ili vanjskoj nastambi.

"Moji vlastiti sijamski mačići rođeni su u mačjoj kući u mojem vrtu u Brightonu, ali bili su lipanjski mačići i imali smo vrlo dobro vrijeme. Njihove majku i oca imala sam isto kao mačiće; uspješno sam prošla njihove dječje bolesti i čim je vrijeme bilo povoljno i sunčano, premjestila sam ih u njihove vrtne nastambe. Sijamske i činčila bebe (bavim se s obje pasmine) moraju postupno očvrsnuti. Oni su baš kao engleska djeca pri povratku iz inozemstva, kad ih prvo treba pažljivo njegovati i privikavati na našu klimu.

"Ono što želimo postići su zaista zdrave, snažne linije sijamskih mačaka u Engleskoj, i mislim da je to moguće ako se slijede gornji savjeti -ne bez teškoća, naravno, potrebno je malo vremena i nevolja (kao u svemu ostalome), ali vrijedno je truda.

"Mogu reći da sam s mojim sijamkama pobjeđivala na izložbama u Brightonu, uvijek kad sam ih izlagala, i sad se vraćam njihovom uzgoju; i mislim da svatko tko ima strpljenja baviti se ovim dražesnim varijetetom, bit će dobro nagrađen, jer se kvalitetni mačići cijene od 5 do 10 funti, nekad i više. Naravno, morate biti pažljivi u njihovoj prehrani i ne pretjerati s hranom (to je vrlo važno, dobit će kožne bolesti); no sve ovo većinom se odnosi na sve mačke, i ne vidim zašto bi sijamske bilo teže uzgajati i učvrstiti u Engleskoj poput drugih mačaka. Jedna moja mačka je sada vani (i bila je čitave zime) u mačjoj kući od cigle, i savršeno je zdrava. Rečeno mi je da su sijamke toliko osjetljive da ih je nemoguće uzgajati. To je često greška samih ljudi, ako se malo ne potrude oko životinja, ne mogu ni očekivati zaradu od njih. Pritom ne mislim na nepotrebno uzrujavanje i brigu vaših slugu oko mačaka. Sami ih pazite, svakodnevno pogledajte jesu li u redu (sasvim su dovoljna dva dobra obroka dnevno), i uskoro će vaša sijamka biti zdrava i snažna poput vaših drugih mačaka. Standard dobre sijamske mačke toliko je poznat da se neću njime ovdje baviti. Započnite s kvalitetnim mačkama, budite pažljivi i strpljivi, i na kraju nagrada neće izostati."

Spomenula sam gđu Parker Brough kao uzgajivačicu sijamskih mačaka, i zadužila me svojim riječima o njezinoj omiljenoj pasmini: -

Picture

Par sijamskih mačaka koje pripadaju gđi Armitage.
(Foto: Salmon & Batchan, New Bond Street, W.)

"Posebnost sijamskih mačaka je da se mačići rađaju bijeli, kad imaju oko 14 dana oznake postaju sive, u dobi od dva mjeseca su duboke seal smeđe boje, dok ostatak tijela obično ostane bijele ili krem boje još barem dvije godine (pandže i brkovi ostaju bijeli). Uzgajivači poznaju različite varijetete sijamske mačke- mačka iz palača ili kraljevska, hramska mačka (čokoladna), također i obična tamošnja mačka, koju se isto susreće u palačama. Izložbeni standard čokoladne mačke identičan je onome kraljevske, s izuzetkom boje tijela koje je često tamna čokolada, s plavim očima, kraćim repom s istaknutim čvorom, kraćih nogu i težeg, snažnijeg tijela. Na izložbama su čokoladne mačke rijetko prisutne, obzirom na popularnost kraljevskog varijeteta.

"Mora se shvatiti da ne postoji izdvojena kraljevska pasmina kao takva, ali čini se da su se mačke u palačama razvile selektivnim putem. Sijamci su nacija koja voli sve zanimljivo i neobično, i čini se da su mačke bijele dlake u Bangkoku bile poklonjene, ili su ih kupili stanovnici palače, sve dok nisu utvrdili vlastitu pasminu odakle dolaze mačke koje danas poznajemo kao kraljevske sijamke. Ovo bi trebalo objasniti točku oko koje izbija mnogo neslaganja, jer se putnici slažu da u palačama postoje razne mačke, a ipak su kralj i princ Damurong svojim prijateljima povremeno poklanjali kraljevske sijamke, prirodno odabirući mačke koje su im se činile najvrijednijima. Drugim riječima, termin 'kraljevska sijamska' ili 'kraljevska mačka Sijama' je pojam koji opisuje određeni varijetet mačke, i ne znači više od toga. Paralelu tome nalazimo u slučaju 'King Charles' španijela.

"Hramska mačka je pod zaštitom jan svećenika koji izuzetno štuju sve životinjske vrste, i čiji je hram utočište za sve životinje. Ljudi koji su imali sijamke lako će shvatiti da u tamošnjoj pogodnoj klimi, pasmina koja će prevladati u hramu su sijamske mačke, obzirom na njihovu istaknutu srčanost i aktivnost, kao i na veliku netrpeljivost prema mačkama drugih pasmina. Obične mačke Sijama vrlo su nalik mačkama svake zemlje, s izuzetkom česte pojave malajskog čvornatog repa. Sve donedavno su sijamske bile slabo poznate u Europi, tek povremeno bi se zatekle u raznim zoološkim vrtovima. Trenutačno se lijepa ženska mačka može vidjeti u zoološkom vrtu u Frankfurtu na Maini, kupljena je od rumunjskoga kralja. Jedna ili dvije su bile u Berlinu, a čula sam da su ih vidjeli i u Hagu. London posjeduje sijamku šest godina ali se ne prikazuje zbog njenog slabijeg zdravlja.

"Točka oko koje se ljubitelji sijamki razilaze, jest pitanje treba li savršena mačka imati čvornati rep ili ne. Klub po ovome pitanju ostaje neutralan. 'Champion Wankee' ima izraženo iskrivljen rep, ustvari izgleda kao da je bio prignječen vratima dok je bio mačić. Nasuprot tome, 'Tiam-o-Shian IV.' ima sasvim ravan rep. Čvornati rep je specifičnost mačaka malajskog poluotoka, ponekad je tako izražen da rep izgleda kao vadičep, dok neka legla imaju ravan rep. Specifičnost u uzgoju sijamskih mačaka je rijetkost ženskih mačića u leglima, prosjek je otprilike pet muških prema dva ženska mačića. To može bi posljedica neprirodnog načina života, učestalog kod ovih mačaka; i ako je tako, ovo potvrđuje teoriju gosp. Schenka, austrijskog doktora, o vjerojatnostima spola pri rođenju. Tri najdojmljivija sijamska mačka u Engleskoj su 'Champion Wankee' gđe Robinson, 'Tiam-o-Shian IV.' gđe Vyvyan i 'Koschka' gđe Parker Brough. 'Champion Eve' gđe Backhouse i 'Polyphema' gđe Vyvyan, vjerojatno su bile najbolje ženke dosad izlagane. 'Koschka' je bio možda najljepši mačak ikad viđen, imao je najdivnije plave oči koje možete zamisliti. 'Koschka' je uginuo nakon izložbe u Westminsteru 1900. godine. Vlasnici mnogo riskiraju kad šalju svoje sijamke (pogotovo mačiće) na izložbe, obzirom da se lako prehlade i sklone su bolestima uzrokovanima stresom zbog odvajanja od vlasnika. Stoga su mnogi ljubitelji odustali od izlaganja svojih sijamki na izložbama -primjerice, 1903. godine je razred sijamskih u Westminsteru bio otkazan, zbog nedostaka prijavljenih mačaka.

Picture

"Ah Choo" gospođe Robinson."
Uzgoj gđe Vyvyan.
(Foto: E. Landor, Ealing)

"Teško je reći kako bi ih trebalo držati i kako ih hraniti. Neke sijamke napreduju isto kao obične mačke, ali takve su rijeđe i mnogo je drukčijih primjera. Poznavali smo sijamke kojima je bilo dopušteno trčanje po snijegu, išle bi nutra-van iz kuće, i ostale bi savršeno zdrave, ali i druge koje su djelovale snažne sve dok ih se pazilo, no prehladile bi se i uginule čim bi smočile noge. Ipak, ako se uzgajivačnica pravilno grije, i ako su mačke hranjene sjeckanom govedinom, mlijekom (bez konzervansa), vodom i povrćem, čini se da napreduju bolje nego u drukčijim uvjetima. Mi držimo dvije uzgajivačnice, unutarnju i vanjsku. U unutrašnjoj uzgajivačnici smještene su 'zamjenske majke', kao što se radi s pilićima, i to na povišenom položaju oko 1 metar iznad poda. Ovo smatramo neophodnim zbog propuha uz pod. Sobe se mogu vrlo brzo zagrijati na svaku potrebnu temperaturu, čak i usred zime. Odrasle mačke rado puštamo po kući, ali mačićima je nemoguće dozvoliti takvu slobodu jer ih je previše, nestašni su i uništavaju namještaj, penju se po zavjesama, ruše ukrase s kamina, grebu kožne presvlake itd. Naravno, njima je dopuštena svakodnevna šetnja pod nadzorom vlasnice. Oni su najfascinantija i vesela mala stvorenja. Vanjske uzgajivačnice koristimo ljeti, sastoje se od kuće i staklenika, s natkrivenim vanjskim prostorom, i tako su uređene da se bilo koja mačka može odvojiti od drugih. Ovakvo uređenje nas je poštedilo mnogih briga.

"Ova pasmina je sigurno najglasnija, najinteligentnija i najaktivnija među svim mačkama. One su po prirodi pomalo nalik psima, lako ih se može naučiti razne trikove i donošenje predmeta, a na selu nas poput terijera prate u dugim šetnjama.

"Ako misle da je vrijeme obroka ili se osjećaju zapostavljenima, ove mačke plaču kao djeca. Kvaliteta savršene sijamke leži u njezinim očima, koje trebaju biti besprijekorne plave boje, kao i u kontrastu između seal-smeđih šapa, maske i repa, nasuprot bijeloj ili krem boji ostatka tijela, pritom bez mrlja ili pruga između. Pri ocjenjivanju bi trebalo uzimati u obzir i dob mačke. Brojni prekrasni mačići nestali bi nakon prvog izlaganja, jer im tijekom odrastanja krzno postaje mutnije i sa slabije izraženim kontrastom.

Picture

"Champion Wankee" gđe Robinson.
(Foto: E Landor, Ealing.)

"Za kratka putovanja, vjerojatno je najbolja kanadska kutija za sir, s rupama izbušenima sa strane. Jeftine su, lagane, štite od vlage i propuha, i mogu se spaliti nakon korištenja."

Iskazi uzgajivača dovode do zaključka da se sijamke, premda osjetljivije, uz određenu pažnju mogu uzgajati poput mačaka drugih pasmina. Gospođica Cochran to posebno ističe. Ona kaže: -

"Ako tretiramo sijamke isto kao obične engleske mačke, dajući im mnogo svježeg zraka i dobru hranu, postat će snažne i zdrave; pod pojmom dobre hrane mislim na prehranu mesom, sirovom govedinom, i kad je god moguće bilo kojom vrstom ptice zajedno s perjem, ili glavama peradi ili miševima. Krzno i perje djeluju kao mehanički antiparazit. Ako sijamke suviše razmazimo, sigurno će uginuti. One imaju prirodno osjetljivija pluća i stoga im je svježi zrak apsolutno neophodan; zatvoreno, toplo okružje i grijane sobe imaju fatalan učinak."

Gospođa Carew Cox, koju sam spomenula kao jednu od pionira u uzgoju sijamki, i danas je velika obožavateljica i često radi kao sutkinja. Ljubazno je napisala vrlo dragocjeni članak za moj rad, stoga mi je veliko zadovoljstvo prenijeti njezino zanimljivo iskustvo o sijamkama: -


Picture

"Mafeking."
Vlasništvo gđe Vyvyan.
(Foto: E. Landor, Ealing.)

"Jedino vlasnici sijamskih mačaka mogu shvatiti koliko nerado ljubitelj ove pasmine prosuđuje vrijednost njezinih karakteristika - to je kao da pokušavate nemoguće. Treba nježno zakoračiti - da se tako izrazim - u prisutnosti ovih čudesno fascinantnih stvorenja, čije se sjetne a ipak prodorne oči čine kao da vide toliko daleko i mnogo, čija inteligencija djeluje gotovo ljudski, i koja nas nerijetko prebrzo napuštaju. Nažalost, ove je mačke teško podizati, naša uvijek vlažna klima djeluje na njihova pluća tako da često stvara prehlade i kašalj, nagrizajući njihovu vitalnost i uzrokujući slabost.

"Dva su prepoznata varijeteta ove pasmine - kraljevska i čokoladna. Prvi varijetet zasigurno ima najljepši izgled sa seal-smeđim oznakama, ponekad crnim kod odraslih mačaka, naglašen blijedom ali bogatom krem bojom ostatka tijela, a smeđa maska oblikuje veličanstvenu podlogu za predivne plave oči. Maska lica treba biti prilično iznad očiju, ali ne se širiti u prostor ušiju; krem boja treba biti zamjetna izvan kruga maske; uši trebaju biti seal ili smeđe i naglašene tj. seal ili smeđa ne smije se spajati s krem dlakom; noge, šape i rep trebaju biti istog tona seal boje, čim tamnija tim bolje. Rep sijamske mačke izaziva priličan broj diskusija i svađa, dok jedni preferiraju ravan rep, drugi više vole čvornati. Prvi je svakako najpoželjniji za dobar ukupan dojam; ali čvornati rep neporecivo pridaje neobičnosti i stranom izgledu mačke, u Hong Kongu se taj tip preferira i 'čvorovi' se skupo plaćaju. Oči trebaju biti velike i blistave, svijetlog tona plave boje, a noću ili pod umjenim svjetlom postaju crvenkaste; dobri primjerci često imaju nedostatak u premalim i suviše blijedim očima. Čini se da postoje dva različita tipa- kompaktno građene mačke, kratkoga tijela na nižim nogama i okrugle glave; i mačke izduženih tijela i glave, vitke, gipke i s izraženim 'stranim izgledom'. Obavijestili su me da se male mačke posebno štuju u Sijamu, neke ženke su sasvim sićušne. Za žaliti je činjenica da divna, jasna krem dlaka ovih mačaka, s godinama postaje sve tamnija i mutnija. Postoje izuzeci od ovog pravila: pokojna 'Polyphema' gđe Vyvyan, zadržala je do kraja blijedu boju krzna i jasno izražene oznake, i bila je majka mnogobrojnih, vrlo lijepih mačića. Mužjaci su općenito krupniji od ženki, i imaju glas koji zahtijeva trenutačnu pažnju.

Picture

Pokojni "King Kesho."
(Foto: Phillips, Croydon.)

"Čokoladne sijamke imaju bogatu čokoladnu ili tamnu seal boju, s još jačim oznakama. Uglavnom imaju oči bogate jantarne boje. Imam ljubaznu dozvolu gđice Forestier-Walker za korištenje sljedećeg, vrlo zanimljivog i dosad neobjavljenog pisma, koje sam od nje primila u listopadu 1902. godine: -
'Izuzetno mi je drago pisati vam i dati sljedeće obavijesti o sijamskim mačkama. Tijekom mojeg 13-godišnjeg izbivanja u nekoliko sam navrata posjetila Sijam, prilikom jedne takve posjete sijamski kralj je mojem prijatelju poklonio par mačaka. Kralj ih je zvao mačke iz palače, bile su vrlo vrijedni i savršeni primjerci, a imale su kratke i svinute repove. Možda će vam biti zanimljivo da Sijamci njeguju praznovjerje u svezi ovih mačaka, vole imati obje vrste u svojim kućama, tj. tamnu mačku boje kave sa žutim ili zlatnim očima, i krem mačku s plavim ili srebrnim očima. Misli se da žutooka mačka donosi zlato a plavooka srebro, pa imati obje znači osigurati obilje u svojoj kući.'

"Preporučam da se svi mačići othranjuju uz zamjenske majke, uz zdrave engleske mačke, i uvjerena sam da ako uzgajivači usvoje taj koncept, uspjet ćemo stvoriti mnogo snažniju pasminu. Kako sad stvari stoje, mačići nasljeđuju i razvijaju mnoge slabosti koje možda nose njihove majke, tako od samog početka imaju vrlo male šanse za razvoj snage i zdravlja kojima bi se oduprijeli našoj vrlo promjenjivoj klimi.

"Zahtijevaju mnogo sunca i zraka, a vlaga i propuh su fatalni. Sve mačiće treba poticati u aktivnostima na zraku; prazna špula od pamuka stvorit će im sate i sate zabave, isto kao zečja šapa obješena na špagi ili kako drugačije; pluto uvijek treba izbjegavati. Kosti treba davati kad mačići navrše dva mjeseca -to pomaže rastu zuba; no male kosti su opasne, kao što su od divljači, pilića i ribe. Najbolje i najsigurnije su od raskuhane juneće noge, takve će kosti zaokupiti mačiće na duže vrijeme.

Picture

"Cambodia" vl. Lady Marcus Beresford.
(Foto: E. Landor, Ealing.)

"Gliste uzrokuju veliku smrtnost među sijamskim mačićima, i uvjerena sam da potiču većinu bolesti mačaka i mačića; stoga, ma koliko nerado davali lijekove najmlađim mačićima, bolje to učiniti negoli riskirati da se ovi odvratni paraziti učvrste, izuzetno ih je teško trajno uništiti. Koristila sam prašak protiv glista Saunder, i to s priličnim uspjehom. Naravno, doze za mačiće moraju biti točno kontrolirane -daje se samo mali naprstak u toplom maslinovom ulju, rano izjutra i natašte. Odraslim mačkama prašak uvijek stavljam u kapsulu. Nekoliko kapi brendija ili viskija u čajnoj žičici s toplim mlijekom, čine čuda u slučaju slabosti ili iscrpljenosti mačke. Nakon ovakvog lijeka često je potrebno dati neku vrstu tonika.

"Sijamski mačići moraju imati dobru prehranu; ne puno hrane odjednom, već manji i česti obroci -nemasna nasjeckana govedina i ovčetina, povrće, stari kruh i sok od pečenja, kuhana riba, zečetina, sirova jaja, mlijeko (prokuhano); ustvari, sve lagano i hranjivo. Ostaci obroka ne smiju se ostavljati na podu. Mačići imaju slabu i vrlo osjetljivu probavu.

"Boja očiju kod sijamskih mačića treba biti jasno određena u dobi od osam tjedana. U toj su dobi nazanimljiviji i najrazigraniji; tunel načinjen od novinskog papira pružit će im beskrajnu zabavu, nakon takve duge i aktivne igre spavat će satima. Dok su vrlo mali, nije poželjno podizati ih i dirati više nego je neophodno. U slučaju teže prehlade ili kašlja, jednostavan i koristan lijek je mješavina bademovog ulja i sirupa od ljubice, koju pripravlja apotekar -daje se četvrt čajne žličice triput dnevno (obavezno protresti mješavinu prije davanja). Odraslim mačkama može se dati tri male žlice dnevno. Riblje ulje je isto uvijek sigurno (kao i najbolje maslinovo ulje) i pomaže pri razvoju građe tijela. Kao tonik ne znam ništa bolje od usitnjene pilule kinina, koja se povremeno daje nekoliko jutra zaredom. U slučaju bronhitisa, otprilike jedna žličica lijeka Carvill Air Purifier stavlja se u kipuću vodu, pa mačka ili mačić inhalira paru nekoliko puta dnevno, naročito odmah izjutra i kasno navečer.


Picture

Mopsići u posjeti sijamkama.


"Kad odrasle mačke pate od teških komplikacija s grlom i potpuno odbijaju hranu, najbolji je lijek kojeg ću opisati, ako se da pravovremeno. Upotrijebila sam ga s velikim uspjehom kod bezbroj mačaka: četrdeset kapi Calvertove čiste karbolne kiseline, dvije drame (oko 3,5 g) vinskog alkohola i šest unci čiste vode (oko 180 g). Manje od pola čajne žličice pripravka pomiješa se sa žličicom toploga mlijeka, te se nalije mački u grlo triput dnevno; mlađim mačkama daje se manja količina. Sumnjam da je preporučljivo davati ga malim mačićima. Čak ako mačka i ne proguta čitavu dozu, lijek dobro ispire i dezinficira usnu šupljinu, sigurno uklanja neugodan miris i vraća osjet njuha - čiji nedostatak često uzrokuje gubitak teka bolesne mačke. Problemi s očima, povraćanje i proljev su mučne boljke svih mačića, i da bi postigli izlječenje, moramo biti vrlo ustrajni i dosljedni u tretmanu.

"Ne znam kad su prve sijamske mačke došle u Englesku, ali Lady Dorothy Nevill ih je imala prije nekoliko godina. Sir Robert Herbert je također uvezao sijamke, kao i gđica Forestier-Walker i njezina sestra (gđa Vyvyan) koje su imale i uzgojile mnoge lijepe primjerke, upoznale su ih 1883. godine a ubrzo potom dobile su 'Susan' i 'Samuela' direktno iz bankoške palače. 'Tiam-o-Shian I.' je također stigao iz Bangkoka. Sve ove mačke imale su čvornate repove. Od njihovih mačaka 'Susan' i 'Tiam-o-Shiana I.', parenima s mačkama 'Meo' gđe Lee, 'Medu' gosp. Harringtona i 'Siamom' gđice Moore, nastali su sljedeći, dobro poznati i tipični primjerci: 'Bangkok', 'Tiam-o-Shian II.,' 'Goblin,' 'Kitza Kara,' 'Queen Rhea,' 'King Wallypug,' 'Prince of Siam,' 'Tiam-o-Shian III.,' 'Adam,' 'Eve,' 'Cupid,' 'Mafeking,' 'Rangsit,' 'Vishuddha,' 'Tiam-o-Shian IV.,' 'Suzanne,' 'Ah Choo,' 'Tornito,' i 'Evangeline.' Na izložbi Cat Cluba u Westminsteru 1901. godine, u razredu sijamskih sam našla nagrađenu 'Suzanne', najbolju današnju sijamku. Nisam se iznenadila kad sam u katalogu otkrila da je 'Suzanne' vlasništvo gđe Vyvyan. 'Champion Wankee' je dugo vremena dominirao izložbama, i otac je vrlo dobrih mačića; ali naravno, i on je potamnio s vremenom.

Picture

Uzgajivačnica gospođe Hawkins.


"Mačka 'Ah Choo' gđe Robinson i 'Zetland Wanzes' gosp. Cooka su dobro poznate današnje sijamke. Uvezeni 'King of Siam' vlasnice Lady Marcus Beresford ima veličanstvene, safirno plave oči, i otac je izuzetno dobrih mačića; on je kraćih nogu, ima dlaku poput satena i izvrsnu konstituciju. Mačak 'Royal Siam' gospođe Spencer iz Eye Vicarage, Suffolk (koja je uzgojila neke od najboljih mačića koje sam vidjela) je predivno stvorenje s dubokim plavim očima; bio je poklonjen prijatelju gđe Spencer u Sijamu i autentičan je primjerak uzgojen u kraljevskoj palači, sjajnih plavih očiju, lijep i s točno određenim tipičnim oznakama- i nikad nije bolestan! Mačka 'Curly Tail' (pok.), kćer 'King Keshoa', bila je izvrstan primjerak pasmine, odlična u svim točkama standarda; nažalost nije dugo živjela, uginula je od edema. Dugo je prošlo otkad sam imala mojeg prvog sijamskog mačića, ne mogu se ni sjetiti od koga sam kupila; bila je to savršena mala mačkica, apsolutno neodoljiva sa svojim neobičnim navikama, istovremeno umilne i zahtjevne naravi.

"Nakon njezine smrti od nagle bolesti, razmišljala sam kako nabaviti drugu ali nisam uspjela sve do rujna 1893. godine, kad sam ponovno postala žrtvom šarma ove pasmine, kupivši 1-godišnju ženku od Zachea iz Great Portland Streeta. Nazvala sam je 'Yuthia'; navodno je bila uvezena, imala je vrlo izražajne plave oči i živjela je do veljače 1899. godine.

"U listopadu 1893. godine, odmah nakon izložbe u Kristalnoj palači, postala sam vlasnicom 'Kitza Kare', savršenog mačka kojeg je uzgojila gđica Forestier-Walker, a koji je odnio prvu nagradu, nekoliko medalja i specijalnih nagrada. Također je pomeo sve pred sobom na izložbi u Bathu u ožujku 1894. godine. Nažalost, iste je godine uginuo od plućne bolesti.

"Poznatog mačka 'King Kesho' (oca brojnih lijepih mačića) kupila sam od gosp. Forsgatea 1894. godine; njegovi preci su mačke Vojvotkinje od Bedforda, gđe Seton-Kerr i gđice Forestier-Walker; imao je krupne oči prekrasnog tona plave boje, i vrlo tamne oznake; osvojio je mnoge nagrade i odličja, ali je uginuo 1897. godine. 'Lido', mačak iz uzgoja gđe Chapman, ujedno sin 'Championa Wankeeja', bio je potomak najboljih mačaka svoga vremena; bio je izduženoga tijela, s glavom klinastog tipa i izuzetno gracioznih pokreta.

"Među brojnim mačkama koje sam imala, 'Cameo' je bila jedna od najboljih, njezinu blijedu boju tijela naglašavale su intenzivne tamne oznake; ova mala ljubimica naglo je uginula od zastoja srca u lipnju 1896. godine. 'Koko' je bila vrlo krupna mačka, grubljeg izgleda spram drugih mačaka ovog varijeteta; dobila je specijalnu nagradu Vojvotkinje od Bedforda u Holland Parku 1896. godine, za najbolju odraslu sijamku izložbe. 'Princess To-To' (1900.) iz uzgoja gđe Bennet, postala je velik favorit; nemam riječi kojima bih dovoljno opisala njezinu jedinstvenu osobnost, fascinantnu narav, izražajno malo lice, i njezin humor. Voljela je zaspati uz uspavanku, zatvarajući oči s nepogrešivim izrazom užitka i povjerenja, i jasno tražeći bis nakon kraja pjesme. Naučila sam je plesati, svake večeri u deset sati silno bi uživala šepireći se po sobi na stražnjim nogama.

"Žalibože što ovi mali prijatelji s kojima se toliko duboko vežemo, tako kratko obasjavaju naše sumorne živote! 'To-To' je uvijek bila vrlo osjetljiva, i nakon što je nekoliko puta bila nadomak smrti, napokon je podlegla; zadnjim je dahom dopuzala u moje naručje i uginula. 'Yolandu', mačku koju sada imam, poklonila mi je gđa Hankey, a vjerujem da ju je uzgojila gđa Foote. To je mala mačka intenzivno plavih očiju, nedavno je imala leglo s mačorom 'King of Siam' Lady Marcus Beresford; svi mačići imaju veličanstveno plave oči za koje su zaslužna oba roditelja.

Picture

"Romeo" i "Juliette."
Vlasništvo gđe Vary Campbell.
(Foto: J. Clapperton, Galashiels.)

"'Attaché' (kastrata) sam dobila u listopadu 1900-te u dobi od šest mjeseci, od gđe Spencer iz Eye Vicaragea, Suffolk; on je vrlo veliko i moćno stvorenje, snažnih udova i s upravo nesavladivom odbojnošću prema svakoj drugoj mački, tolerira jedino moju kastriranu rusku mačku. Ima toliku averziju čak i prema prividu druge mačke, da je napadao sliku s realistično prikazanom perzijskom mačkom u prirodnoj veličini, koja je bila ukras na peći u njegovoj ljetnoj sobi. Nekoliko puta ju je izgrebao uzduž i poprijeko, a onda bi se povukao iza slike, sigurno da bi gledao svoje djelo iz druge vizure! Ima velike, blistave oči neizmjerne dubine, s mnogo različitih izražaja; po naravi je posebno ljubomoran i silno odan. 'Attaché' se ne dosađuje usprkos životu u samoći, ima specijalne igračke koje drži ispod jednog jastuka, naganja ih kad je željan igre; za tako veliku mačku izrazito je sportske građe a njegovo zdravlje me dosad nije zabrinjavalo.

"Svaki vlasnik mačke trebao bi držati pri ruci nekoliko jednostavnih lijekova. Osobno nisam nikad bez pripravaka koje sam ranije spomenula. Kašnjenje i nemar pri uočavanju i tretmanu početnih simptoma bolesti, često daje fatalne posljedice, dok onom 'bolje spriječiti nego liječiti' možda čak i spasimo jedan od devet života koje mačka navodno ima."

Čini se da ljubav prema sijamskim mačkama još nije uhvatila korijena u Americi, primjerci su rijetki i međusobno udaljeni. Lady Marcus Beresford je poslala dvije lijepe mačke gđi Clinton Locke, mislim da je uzgojeno nekoliko dobrih legla i neke kvalitne mačke pojavile su se na nedavnim izložbama. Donosim sliku nekih od ovih ljubimica s gospođom Robert Locke, na stranici 256.

Dosadašnja zapažanja cijenjenih uzgajivača daju mnoge korisne savjete, i spominju se pojedine osobitosti ove pasmine. Ipak, obratila bih pažnju na neobične i osobite činjenice u svezi sijamskih mačaka.

Nepogrešiv znak bolesti je kad im se na području glave i lica pojavljuju bijele dlake, također nestane sjaj njihovih plavih očiju i javlja se boja blijedog opala. Često je potrebno više tjedana prije nego se mački vrati uobičajen izgled. Harrison Weir, misleći na sijamke, govori nam kako je opazio da one jako 'vole drvo', te nadalje opisuje kako sijamke ne prolaze mimo raslinja poput običnih mačaka, već brzo i tiho šmugnu od grma do grma; i čini se da se ne boje vode - suprotno većini iz mačje porodice. Sijamski mužjaci naginju vrlo prijateljskom, čak očinskom interesu za dobrobit obitelji svoje vlasnice, doista pokazuju veliku želju da uvijek budu u društvu dame i jako su uzrujani kad ostanu sami.

No također su vrlo neprijateljski nastrojeni prema drugim mačorima, i bore se sa strašnom upornošću. Čula sam za odvažnog mačka koji je, pušten na slobodu, počistio susjedstvo od svih mužjaka. No kad je kastriran, sijamac postaje najšarmantniji kućni ljubimac, i lakše ga je naučiti trikovima nego druge mačke. Jedina mana sijamke kao kućnog ljubimca je njezin neugodan, nemilozvučan glas. Sijamke su vrlo produktivne, legla su najčešće velika, i u pravilu su ženski mačići u manjini.

Ne vjerujem da će sijamke ikad postati uobičajene u Engleskoj, iz više razloga. Ove su mačke vrlo skupe, teške za uzgajati, i uzgajivač se boji rizika njihovog izlaganja; ali unatoč zaprekama, mislim da ćemo tijekom vremena i uz daljnje napore Kluba sijamskih, vidjeti i čuti više o ovim neobičnim stvorenjima. Jer mačka koju zovemo kraljevska sijamska nije nalik ijednoj drugoj mački, i ta izuzetna i istaknuta različitost učinit će da ona postane jedna od najboljih izložbenih mačaka i izdvoji se u zaseban razred, jer sijamka najčišće krvi ne bi smjela biti križana s drugim mačkama. Culi smo za sijamke 'ostalih boja', za te mačke različitih nijansi tvrdi se da su sijamske premda su produkt križanja. Spominjale su se crne, plave i tabby sijamske; ali ljubitelji sijamskih gledaju poprijeko ove hirove prirode i misle da je više nego beskorisno stvarati bilo koji drugi varijetet osim onoga kojega smo već navikli označavati kao Kraljevske sijamske mačke.